Klimatske promjene mogle bi tijekom ovog stoljeća znatno promijeniti i ciklonalnu aktivnost nad Sredozemljem. Nova znanstvena studija pokazuje naizgled paradoksalan rezultat: mediteranskih ciklona u budućnosti bi moglo biti manje, ali bi dio onih najekstremnijih mogao donositi snažniji vjetar i, u pojedinim dijelovima Mediterana, intenzivnije oborine.
Studija pod nazivom Mediterranean cyclones from pre-industrial to future climate: changes in extreme wind, precipitation and compound precipitation–wind events objavljena je 29. rujna u znanstvenom časopisu Weather and Climate Dynamics. Autori Onno Doensen, Martina Messmer, Edgar Dolores-Tesillos i Christoph C. Raible analizirali su kako se mediteranske ciklone mijenjaju od predindustrijske klime prema uvjetima koji se očekuju tijekom ovog stoljeća. (Weather and Climate Dynamics)
Do kraja stoljeća oko trećinu manje ciklona
Za istraživanje je korišten regionalni meteorološki model WRF kojim je globalna klimatska simulacija prostorno povećana na rezoluciju od oko 20 kilometara. Simulacija obuhvaća čak 280 godina, od 1821. do 2100., a znanstvenici su usporedili 60-godišnje razdoblje predindustrijske klime s razdobljem 2039.–2098. godine.
Rezultati pokazuju da bi prema scenariju visokih emisija stakleničkih plinova prosječna učestalost ciklona nad Mediteranom do kraja stoljeća mogla biti smanjena za približno jednu trećinu.
Pad učestalosti vidljiv je na gotovo cijelom Sredozemlju, a među područjima s najvećim smanjenjem ističu se tradicionalno aktivna ciklogenetska područja oko Italije i istočnog Mediterana.
Manji broj ciklona jedan je i od razloga zbog kojih klimatski modeli za budućnost uglavnom predviđaju smanjenje prosječne količine zimskih oborina na području Mediterana. (Weather and Climate Dynamics)
Manje ciklona ne znači i manju opasnost od ekstrema
Upravo ovdje dolazi najzanimljiviji rezultat istraživanja.
Iako bi ukupan broj ciklona trebao opadati, najekstremnije među njima ne moraju slijediti isti trend. Autori su posebno analizirali ciklone povezane s ekstremnim oborinama, ekstremnim vjetrom te događaje tijekom kojih se istodobno pojavljuju jaka kiša i snažan vjetar.
Pokazalo se da bi ekstremne ciklone povezane s obilnim oborinama mogle postati intenzivnije prvenstveno u zapadnom Mediteranu. U istočnom Mediteranu, kojem pripada i veći dio našeg dijela bazena prema podjeli korištenoj u studiji, takvo povećanje ekstremnih ciklonalnih oborina nije statistički značajno.
Drugačija je situacija s vjetrom.
Model pokazuje povećanje intenziteta vjetra kod ekstremnih ciklona i u zapadnom i u istočnom Mediteranu. Autori taj rezultat povezuju i s budućim promjenama visinskog mlaznog strujanja, odnosno jačanjem mlazne struje u položaju povoljnom za intenziviranje najjačih ciklona. (Weather and Climate Dynamics)
Toplija atmosfera raspolaže s više vlage
Jedan od važnih razloga zbog kojih se može dogoditi da prosječno bude manje ciklona i oborine, a istodobno pojedini ekstremni događaji postanu intenzivniji, leži u većoj količini vodene pare dostupnoj u toplijoj atmosferi.
Toplije more i atmosfera omogućuju veći sadržaj vlage. Kada se potom razvije snažna ciklona s odgovarajućom dinamikom, raspoloživa vlaga može dodatno hraniti oborinske sustave.
Autori upravo povećanu dostupnost vlage i povoljniju dinamiku atmosfere navode među čimbenicima koji objašnjavaju jačanje pojedinih ekstremnih ciklona.
Zanimljivo je i da simulacija pokazuje kako bi buduće ekstremne ciklone u početnoj fazi razvoja mogle biti nešto slabije, ali bi se potom brže intenzivirale te u svojoj najjačoj i zreloj fazi postizale veći intenzitet nego u hladnijoj klimi.
Mediteran bi istodobno mogao postajati sušniji i izloženiji pojedinim ekstremima
Upravo je to jedan od zanimljivijih paradoksa buduće mediteranske klime.
Prosječna količina oborina može se smanjivati, sušna razdoblja mogu postajati izraženija, a ciklone rjeđe, dok istodobno određeni najjači događaji mogu postati intenzivniji.
Drugim riječima, „manje kišnih dana“ ili „manje ciklona“ ne mora automatski značiti i manji rizik od ekstremnih oborina, olujnog vjetra i poplava.
To je važno upravo za Mediteran, gdje su ciklone odgovorne za velik dio vremenskih ekstrema – od obilnih oborina i bujičnih poplava do olujnog vjetra, visokih valova i obalnih poplava.
Rezultate ipak treba tumačiti s oprezom
Autori naglašavaju i važno ograničenje istraživanja. Studija se temelji na jednoj regionalnoj klimatskoj simulaciji, i to prema scenariju vrlo visoke buduće emisije stakleničkih plinova.
Zbog toga rezultate ne treba promatrati kao preciznu prognozu broja ili snage budućih ciklona, nego kao signal mogućeg smjera promjene klimatskog sustava.
Autori navode da će za dodatno povećanje pouzdanosti biti potrebne buduće studije s većim brojem regionalnih modelskih simulacija.